Dragi učenici i roditelji,
U ovo doba pandemije koronavirusom svi smo dodatno uzdrmani i nedavnim potresima. Normalno je osjećati zabrinutost zbog svoje sigurnosti, sigurnosti svoje obitelji, prijatelja i bližnjih. Svatko od nas drugačije reagira i suočava se s novonastalim situacijama te imamo različite potrebe. Ono što je za večinu osoba svojstveno u stresnim situacijama je da naš mozak oslobađa adrenalin koji pomaže da se organizam pripremi za reakciju, ali u isto vrijeme može utjecati da se osjetite uzdrmano, uznemireno i manje koncentrirano. Ono što izaziva strah je osjećaj da nemamo kontrolu, ne možemo predvidjeti da li će se, i kada, potres ponoviti.
Većina ljudi ima potrebu povezati se s drugima i pričati o proživljenom, ali je u ovom trenutku, zbog opasnosti od zaraze koronavirusom, važno zadržati prostornu distancu.
Mladi ljudi u osobitom su riziku da u ovakvim situacijama osjete anksioznost, povišenu razinu stresa ili simptome PTSP-a jer nemaju veliko iskustvo u nošenju sa stresnim situacijama i manje razumiju takve situacije.
Uobičajene reakcije mladih osoba na potres:
- kombinacija različitih osjećaja: strah, tuga, ljutnja, anksioznost, apatija
- poremećaj spavanja: poteškoće usnivanja, noćne more
- promjene apetita
- povlačenje i izolacija
- osjećaj beznađa i bespomoćnosti
- slaba koncentracija
- iziritiranost
- nezadovoljstvo
- regresivno ponašanje (ponaša se mlađe od dobi)
- različita rizična ponašanja
Kako brinuti o sebi?
- Prihvatite da je normalna reakcija na potres da se osjećate uznemireno i prestrašeno.
- Komunicirajte s drugima! Dijeleći svoje emocije s drugima nećemo učiniti da one nestanu, ali možemo učiniti da naš strah, anksioznost ili tuga budu manje intenzivni i ne preplave cijelo naše tijelo.
- Ukoliko osjećate anksioznost ili povećanu razinu stresa, usmjerite se na svoje disanje. Nekoliko minuta samo promatrajte kako dišete.Pomoći vam može da ruku stavite na prsni koš, a drugu na trbuh i promatrate kako se pomiču.
- Pokušajte vratiti uobičajenu dnevnu rutinu, slušajte svoju omiljenu glazbu.
- Osigurajte dovoljnu količinu odmora, sna i vježbanja.
- Spustite ramena! Podignuta i ukočena ramena mogu biti pokazatelj napetosti cijelog tijela. To možete učiniti duboko udišući i izdišući zrak.
- Ukoliko ste uznemireni i nekoliko dana nakon potresa i osjećate da vas simptomi onemogućuju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, obratite se stručnjaku iz područja zaštite mentalnog zdravlja. Na web stranici naše škole možete naći korisne informacije i smjernice za zaštitu mentalnog zdravlja.
- Budite spremni da će se podrhtavanje tla nastaviti i u narednim danima. Iako zvuči paradoksalno, ako prihvatite da „još nije gotovo“ to može djelomično povratiti osjećaj kontrole.
Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci?
- Razgovarajte sa svojom djecom i budite im na raspolaganju ako imaju pitanja. Možete očekivati da će oni imati vrlo jaku emocionalnu reakcije na potres, a kako ste u ovoj situaciji vi njima najbliži i svama dijele životni prostor, možete biti i osoba kojoj će se htjeti povjeriti ili s kojom će htjeti podijeliti svoje osjećaje.
- Dajte im do znanja da ni vi neznate odgovore na sva njihova pitanja.
- Pokažite svoje osjećaje, vi ste i mdel. Veliki broj roditelja smatra da „mora ostat jak“ ispred svoga djeteta te na taj način šalje poruku djetetu da i ono mora ostati jako i ne pokazati svoje emocije. Također, ako vaše dijete ima osjećaj da vi npr. niste prestrašeni, a ono osjeća strah, smatra da s njime nešto nije u redu, da je preosjetljivo ili da neadekvatno reagira.
- Dajte im okvir! Vaše dijete će primati informacije ne samo od vas, već i od vršnjaka i medija. Provjerite koje oni informacije imaju o potresu i ponudite one informacije koje smatrate relevantnima. Na taj način ćete ukloniti zablude ili dezinformacije.
- Ograničite njihovu izloženost vjestima iz medija o potresu, oporavku i nanesenim štetama kako ne bi razvili preokupiranost tom temom.
- Održavajte obiteljsku rutinu, poput zajedničkih obroka i određenog vremena za odlazak na spavanje. Mladi osjećaju veću sigurnost kada u ovakvim trenutcima imaju strukturu i rutinu.
- Budite strpljivi i dajte sve od sebe da im u ovim trenutcima budete podrška.
- Osigurajte da i vi kao roditelj dobijete adekvatnu podršku od drugih odrasli osoba, ne svog djeteta. Razgovarajte s prijateljima, a ako je potrebno potražite pomoć stručnjaka.
Ukoliko imate potrebu razgovarati s psihologinjom, obratite joj se putem maila na adresu marija.roth@skole.hr.
Kako podržati dijete u nošenju sa strahom od potresa