Ivan Supek biografija
(Zagreb, 8. travnja 1915. – Zagreb, 5. ožujka 2007.), hrvatski fizičar, filozof, pisac, borac za mir i humanist.

Ivan Supek rođen je u Zagrebu 1915. godine u obrtničkoj obitelji. U gimnazijskim je danima pokazivao zanimanje za prirodne znanosti, ali i za filozofiju i pjesništvo.

Nakon mature 1934. godine upisuje studij matematike, fizike i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te nastavlja studij u Beču, Parizu, Zurichu i Leipzigu. Tijekom studija Supek je upoznao mnoge slavne fizičare poput nobelovaca Maxa Plancka, Nielsa Bohra, Petera Debyea i Louisa De Broglija. Godine 1940. doktorira fiziku i filozofiju u Leipzigu pod vodstvom njemačkog nobelovca, fizičara Wernera Heiseberga, tvorca kvantne mehanike i relacija neodređenosti, s kojim nastavlja rad na kvantnoj teoriji polja do 1943. godine. Kasnije se bavio istraživanjem teorije metala na niskim temperaturama te je poznat po otkriću diferencijalne jednadžbe za električnu vodljivost materijala na tim temperaturama .

Kao antifašist, Supek je u Njemačkoj 1941. godine uhićen od Gestapa. Proveo je u zatvoru nekoliko mjeseci, ali ga spašava Heisenberg pod izlikom da mu treba asistent bez kojega ne može provoditi daljnja istraživanja. Na poticaj svoga prijatelja Bogdana Ogrizovića, pridružuje se partizanskom pokretu. Od 1943. djeluje na oslobođenom teritoriju u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a. U Topuskom 1944., na Kongresu kulturnih radnika, održao je zapažen govor o znanosti, na kojem je i uputio prvi javni apel protiv uporabe nuklearnog oružja. Nakon toga prekida s Partijom.

Profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zagrebu postaje 1946.

Godine 1950. utemeljio je Institut ‘’Ruđer Bošković’’ i postaje njegovim prvim ravnateljem. Godine 1958. isključen je iz Instituta zbog protivljenja planovima izrade nuklearne bombe jugoslavenske Federalne komisije za nuklearnu energiju kojoj je na čelu bio Aleksandar Ranković. Ogorčen, prestaje se aktivno baviti znanošću posvetivši se filozofiji i književnosti.

Stalnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti postaje 1960. godine. Iste godine osnovao je Institut za filozofiju znanosti i mira kao odjel HAZU (tada JAZU). Institut je bio sjedište jugoslavenske konferencije Svjetske organizacije protiv nuklearnog naoružanja Pugwash, među čijim je osnivačima i član Stalnog komiteta. Također je bio suosnivač i predsjednik organizacije Svijet bez bombe.

Godine 1966. pokreće tromjesečnik Encyclopaedia Moderna. To je prvi časopis u Jugoslaviji koji zastupa politički pluralizam pa ima u Savjetu članove od profesora teologije do partijskih funkcionara.

Rektorom Sveučilišta u Zagrebu postao je 1969. godine te je 1970. inicirao osnivanje Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku (IUC).

Za Hrvatskog proljeća, kao njegov aktivan sudionik i rektor Sveučilišta koji je podržao političke zahtjeve svojih studenata, na popisu je nepoželjnih javnih ličnosti. Nije prihvatio zaključke CK SKJ te je nakon sjednice u Karađorđevu prisilno isključen iz javnog života. Do odlaska u mirovinu predavao je na Sveučilištu, a osamnaest godina nije mogao istupati u javnosti.

Godine 1976. potpisuje Dubrovnik-Philadelphia deklaraciju u društvu Linusa Paulinga i Philipa Noel-Bakera te Roberta Pecceija.

Bio je predsjednik HAZU u dva navrata (od 1991. do 1997.). Održao je predavanja na mnogim značajnim svjetskim sveučilištima. Posljednjih je godina bio strastven kritičar fundamentalnog kapitalizma i dosljedan zagovornik teze o socijalnoj jednakosti.

Hrvatska je 2007. ostala bez istinskog nacionalnog velikana, dobroga i zaštitničkoga duha svih nas, deklariranoga pacifista, neumornog borca za pravdu i jednog od najvećih moralnih autoriteta svih vremena.

Supekovo je znanstveno, umjetničko i prosvjetiteljsko naslijeđe toliko opsežno da će se bez ikakve sumnje mnogi nadolazeći naraštaji vraćati ovom iznimnom umu.

Književnost

Supek je autor brojnih romana i drama s filozofskim, političkim i znanstveno-fantastičnim temama. Njegov roman ‘’Proces stoljeća’’ priča je o procesu protiv poznatog američkog fizičara Roberta Oppenheimera, voditelja projekta Manhattan koji je doveo do stvaranja atomske bombe. Među njegovih deset romana posebno se još ističu romani ‘’Heretik’’ (Markantun de Dominis) i ‘’Otkriće u izgublje nom vremenu’’.

Knjige i priručnici

Od njegovih brojnih znanstvenih i filozofskih djela te mirotvornih rasprava valja izdvojiti naslove: ‘’Teorijska fizika i struktura materije’’, ‘’Filozofija, znanost, humanizam’’, ‘’Povijest fizike’’, ‘’Krivovjernik na ljevici’’, ‘’Znanost i etika’’, ‘’Heisenbergov obrat u shvaćanju svijeta’’, ‘’Ruđer Bošković: vizionar u prijelomima filozofije, znanosti i društva’’, ‘’Religija i filozofija’’, ‘’Refleksije o znanosti i politici’’, ‘’Haaški protokoli’’ i ‘’Tragom duha kroz divljinu’’ (2006.).

 

“Moralna dužnost ne može se nikome nametnuti, nego mora biti dio njegove ljudskosti.
Dobar čovjek neće biti sretan ako njegov susjed, pa i vrlo dalek, živi u bijedi
i trpi zbog nepravde. Dobrota spašava iz ograničenosti i osamljenosti ljudske
egzistencije. Sućutjeti s drugima znači prijeći osobnu samoću i transcendirati u
cjelinu svega života i svemira. “

14. rujna 2002. Vjesnik

 

“Pred naukom se otvaraju veličanstveni vidici napretka. Fizičari danas otkrivaju u
dubinama atoma neizmjerne izvore energije. Njihova primjena dat će čovječanstvu
goleme tehničke snage. Te divovske snage mogu biti upotrebljene na najveću sreću
i blagostanje, ali u društvu rastrovanom ratnim suprotnostima mogu dovesti do
potpunog uništenja ljudi. Iz te strahovite opasnosti ima samo jedan izlaz, a taj je
stvaranje bratske zajednice svih slobodnih ljudi.”

1944. —Kongres kulturnih radnika u Topuskom, proročansko upozorenje četrnaest
mjeseci prije pada prve atomske bombe